Antidepresivi ne deluju odmah nakon prve tablete. Prve promene kod nekih ljudi nastupaju posle jedne do dve nedelje, dok je za izraženije poboljšanje raspoloženja i drugih simptoma potrebno više vremena.
Problem je što se neželjene reakcije ponekad pojave pre prvih pozitivnih efekata. Osoba koja je počela terapiju zbog depresije ili anksioznosti tako prvih dana može da oseti mučninu, glavobolju, nesanicu ili još veću nervozu.
Važno je znati koliko traje početni period prilagođavanja, koje tegobe postepeno prolaze i koje promene zahtevaju razgovor sa lekarom. Naglo pogoršanje psihičkog stanja, naročito pojava misli o samopovređivanju, zahteva hitnu stručnu procenu.
Nakon koliko vremena antidepresivi počinju da deluju?
Prvi efekti antidepresiva mogu da se pojave nakon jedne do dve nedelje, a za puniji efekat nekada je potrebno do osam nedelja. Kod mnogih pacijenata poboljšanje postaje primetno tokom prve četiri nedelje.
Prema informacijama koje objavljuje Britanska nacionalna zdravstvena služba (NHS), brzina delovanja zavisi od leka i individualnog odgovora na terapiju.
Neko prvo primeti da lakše zaspi, ima više energije ili uspeva da obavi aktivnosti koje su mu prethodno predstavljale veliki napor. Kod druge osobe prve promene odnose se na raspoloženje, interesovanje za svakodnevne aktivnosti ili smanjenje napetosti.
| Period terapije | Šta se očekuje |
| Prva nedelja | Izraženo poboljšanje još nije očekivano. Moguća je pojava neželjenih reakcija. |
| 1 do 2 nedelje | Kod pojedinih pacijenata pojavljuju se prvi pozitivni efekti. |
| 2 do 4 nedelje | Lekar procenjuje odgovor na terapiju i eventualne neželjene reakcije. |
| 4 do 6 nedelja | Kod mnogih pacijenata poboljšanje postaje izraženije. |
| Do 8 nedelja | Kod pojedinih osoba puniji terapijski efekat nastupa kasnije. |
Navedeni periodi nisu isti za sve lekove niti predstavljaju rok do kojeg svaka osoba mora da oseti poboljšanje.
Ako nakon četiri nedelje uzimanja propisane terapijske doze nema nikakvog napretka, lekar treba da proceni razlog i razmotri dalje lečenje. Samostalno povećavanje doze ne ubrzava bezbedno delovanje leka.

Koji antidepresivi se najviše koriste?
Postoji nekoliko grupa antidepresiva. Razlikuju se po načinu delovanja, neželjenim reakcijama i zdravstvenim problemima za koje ih lekari propisuju.
Među najpoznatijim su selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina, odnosno SSRI antidepresivi.
- Sertralin
- Escitalopram
- Fluoksetin
- Paroksetin
- Citalopram
Drugu grupu čine SNRI antidepresivi, među kojima su venlafaksin i duloksetin. Lekari koriste i mirtazapin, trazodon, triciklične antidepresive i druge lekove, zavisno od zdravstvenog stanja pacijenta.
Antidepresivi se ne propisuju isključivo kod depresije. Pojedini lekovi iz ove grupe koriste se i za lečenje anksioznih poremećaja, opsesivno kompulzivnog poremećaja i određenih bolnih stanja.
Izbor zavisi od simptoma, prethodnog odgovora na terapiju, drugih bolesti i lekova koje osoba već uzima.
Koje neželjene reakcije se javljaju na početku terapije?

Mučnina, glavobolja i problemi sa spavanjem spadaju među poznate neželjene reakcije antidepresiva. Kod dela pacijenata tegobe slabe tokom prve dve nedelje, ali pojedine reakcije traju znatno duže.
Mučnina i problemi sa varenjem
Mučnina, proliv, zatvor i nelagodnost u stomaku mogu da se pojave nakon početka terapije, naročito kod pojedinih SSRI antidepresiva.
Blage smetnje se kod nekih ljudi povlače kako se organizam prilagođava leku. Međutim, uporno povraćanje, nemogućnost normalnog uzimanja hrane i tečnosti ili izrazit bol u stomaku zahtevaju medicinsku procenu.
Nesanica ili izražena pospanost
Određeni antidepresivi kod nekih osoba izazivaju nesanicu, dok drugi povećavaju pospanost.
Pacijent koji zbog leka teško zaspi ili se tokom dana jedva održava budnim treba da obavesti lekara. U zavisnosti od leka i simptoma, lekar razmatra promenu vremena uzimanja, doze ili terapije.
Izražena pospanost predstavlja poseban problem pri upravljanju automobilom i radu sa mašinama.
Pojačana nervoza i unutrašnji nemir
Tokom prvih dana kod nekih pacijenata raste osećaj napetosti. Mogu da se pojave uznemirenost, drhtanje ili nemir koji prethodno nisu bili toliko izraženi.
Pojedini telesni simptomi podsećaju na simptome paničnog napada, ali novu reakciju nakon početka uzimanja leka ne treba automatski pripisivati anksioznosti.
Posebnu pažnju zahteva akatizija, stanje praćeno izrazitim unutrašnjim nemirom i potrebom za neprekidnim kretanjem. Osoba ima osećaj da ne može mirno da sedi ili stoji.
Ako se pojavi izrazit nemir, naročito nakon uvođenja leka ili povećanja doze, potrebno je bez odlaganja kontaktirati lekara.
Seksualne smetnje i promene apetita
Smanjena seksualna želja, otežano postizanje orgazma i problemi sa erekcijom poznate su neželjene reakcije pojedinih antidepresiva.
Za razliku od početne mučnine, seksualne smetnje ne prolaze nužno nakon nekoliko nedelja. Kod nekih osoba traju tokom lečenja, a retko se zadržavaju i nakon prestanka uzimanja leka.
Promene apetita i telesne težine takođe zavise od vrste antidepresiva. Lekar treba da zna za promene koje pacijentu predstavljaju problem, jer postoje razlike između dostupnih terapija.
Koje neželjene reakcije treba odmah prijaviti lekaru?

Pojava novih ili znatno izraženijih psihičkih simptoma tokom uzimanja antidepresiva zahteva posebnu pažnju.
- Nove misli o samopovređivanju ili samoubistvu.
- Naglo pogoršanje depresije ili osećaja beznađa.
- Izrazita uznemirenost, agresivnost ili neuobičajena impulsivnost.
- Nemir koji ozbiljno ometa svakodnevno funkcionisanje.
- Neobično povišeno ili razdražljivo raspoloženje praćeno veoma malom potrebom za snom, ubrzanim govorom i rizičnim ponašanjem.
Britanska agencija za lekove MHRA upozorava da se kod pojedinih pacijenata na početku terapije mogu pojaviti ili pogoršati misli o samopovređivanju.
Posebna pažnja potrebna je kod mlađih od 25 godina i osoba koje su ranije imale suicidalne misli. Rizik nije ograničen samo na navedene grupe.
Misli o samoubistvu ili samopovređivanju zahtevaju hitno obraćanje stručnjaku. Ako postoji neposredna opasnost ili osoba nije sigurna da će uspeti da ostane bezbedna, neophodna je hitna medicinska pomoć.
Naglo povišeno raspoloženje praćeno gotovo potpunim izostankom potrebe za snom i izrazito ubrzanim ponašanjem može ukazivati na maniju ili hipomaniju. Lekar treba hitno da proceni ove promene.
Koje reakcije zahtevaju hitnu medicinsku pomoć?
Pored promena raspoloženja i ponašanja, antidepresivi mogu izazvati ozbiljne fizičke reakcije. Neke su retke, ali zahtevaju hitno lečenje.
Serotoninski sindrom
Serotoninski sindrom nastaje usled preterane serotoninske aktivnosti u organizmu. Rizik raste pri kombinovanju pojedinih lekova koji utiču na serotonin, a sindrom se može javiti i tokom uzimanja samo jednog leka.
- Izrazito znojenje i ubrzan rad srca.
- Drhtanje, trzaje mišića i pojačane reflekse.
- Uznemirenost i zbunjenost.
- Povišenu telesnu temperaturu.
- Ukočenost mišića i poremećaj svesti u težim slučajevima.
Visoka temperatura, ukočenost mišića, izrazita zbunjenost ili napadi tokom terapije zahtevaju hitnu medicinsku pomoć. Neophodno je da zdravstveni radnici znaju koje lekove je osoba uzimala.
Teška alergijska reakcija i krvarenje
Oticanje jezika ili grla, otežano disanje i naglo pogoršanje nakon uzimanja leka mogu biti znaci ozbiljne alergijske reakcije.
Povraćanje krvi ili crna stolica nalik katranu mogu ukazivati na krvarenje iz sistema za varenje. I ovi simptomi zahtevaju hitan pregled.
Rizik od krvarenja veći je pri kombinovanju pojedinih SSRI antidepresiva sa lekovima poput ibuprofena, aspirina ili sredstava protiv zgrušavanja krvi.
Šta ako antidepresiv ne deluje ni posle četiri nedelje?
Ako nakon četiri nedelje uzimanja propisane terapijske doze nema nikakvog poboljšanja, lekar treba da preispita dosadašnje lečenje.
Prema NICE smernicama za lečenje depresije, procena uključuje pravilnost uzimanja leka, odgovarajuću dozu, druga zdravstvena stanja i moguće razloge slabog odgovora.
Lekar zatim odlučuje o daljim koracima. U obzir dolaze prilagođavanje doze, promena antidepresiva ili uključivanje psihoterapije.
Osoba koja je već osetila delimično poboljšanje posle četiri nedelje ne nalazi se u istoj situaciji kao pacijent kod kojeg nema nikakvog odgovora. Lekar procenjuje i koliko dugo je korišćena odgovarajuća doza.
Prva kontrola se prema smernicama najčešće organizuje u roku od dve nedelje od početka terapije. Kod osoba od 18 do 25 godina i pacijenata sa povećanim rizikom od samoubistva preporučena je kontrola već nakon jedne nedelje.
Antidepresivi nisu jedini oblik lečenja depresije. Psihoterapija, lekovi i njihova kombinacija imaju različite uloge, u zavisnosti od težine simptoma. Na DeStigmi su detaljnije opisani simptomi depresije i mogućnosti lečenja.

Da li antidepresivi smeju da se kombinuju sa drugim lekovima?
Pojedini antidepresivi stupaju u interakcije sa drugim lekovima, zbog čega lekar mora da zna kompletnu terapiju koju pacijent koristi.
Poseban oprez potreban je kod kombinovanja određenih antidepresiva sa ibuprofenom, aspirinom, lekovima protiv zgrušavanja krvi i pojedinim preparatima protiv migrene ili bolova.
Biljni preparati nisu izuzetak. Kantarion, na primer, može izazvati ozbiljne interakcije sa lekovima koji utiču na serotonin.
U uputstvu NHS-a za sertralin posebno su navedene interakcije sa drugim antidepresivima, ibuprofenom, aspirinom i kantarionom.
Alkohol dodatno povećava rizik od pojedinih neželjenih efekata, uključujući pospanost i smanjenu sposobnost koncentracije.
Pre uvođenja drugog leka ili biljnog preparata pacijent treba da se posavetuje sa lekarom ili farmaceutom. Isto važi i za lekove koji se kupuju bez recepta.
Zašto antidepresivi ne smeju naglo da se prekidaju?
Nagli prekid uzimanja antidepresiva može izazvati niz neprijatnih simptoma, čak i kada je osoba prethodno dobro podnosila terapiju.
- Vrtoglavica i osećaj nestabilnosti.
- Mučnina i glavobolja.
- Nesanica i neobični snovi.
- Razdražljivost, napetost i promene raspoloženja.
- Neprijatne senzacije nalik kratkim električnim udarima u glavi.
Tegobe se kod pojedinih ljudi javljaju nekoliko dana nakon prekida ili smanjivanja doze. Kod drugih osoba traju duže, naročito nakon dugotrajne terapije.
Simptomi prekida nisu automatski znak da se depresija vratila. Lekar procenjuje njihovo vreme pojavljivanja, trajanje i povezanost sa promenom terapije.
Antidepresivi ne izazivaju zavisnost na isti način kao alkohol ili određeni sedativi, ali nagli prekid može izazvati izražene simptome prilagođavanja.
Zbog toga lekar pravi plan postepenog smanjivanja doze. Nekim pacijentima potrebno je nekoliko nedelja, a drugima nekoliko meseci ili duže.
U lečenju depresije terapija se često nastavlja najmanje šest meseci nakon povlačenja simptoma. Kod ponovljenih depresivnih epizoda lekar razmatra i duže trajanje lečenja.
Šta je važno reći lekaru na prvoj kontroli?

Prva kontrola nije namenjena samo proceni raspoloženja. Lekaru su potrebne i informacije o tome kako pacijent podnosi lek.
- Datum početka terapije i propisana doza.
- Eventualne propuštene doze.
- Promene u spavanju, apetitu i koncentraciji.
- Neželjene reakcije i vreme njihovog pojavljivanja.
- Promene raspoloženja, napetosti i svakodnevnog funkcionisanja.
- Drugi lekovi i preparati koje osoba uzima.
Na primer, podatak da se mučnina pojavila drugog dana terapije i oslabio njen intenzitet posle nedelju dana govori lekaru više nego samo informacija da je lek izazivao stomačne probleme.
Jednako su važne seksualne smetnje, promena apetita, uporna nesanica i osećaj unutrašnjeg nemira. Pacijenti ponekad izbegavaju da govore o ovim tegobama, iako upravo one mogu uticati na odluku o daljem lečenju.
Ukoliko postoji nedoumica ko propisuje antidepresive, a ko sprovodi psihoterapiju, razlike su objašnjene u tekstu o tome kome se obratiti, psihijatru, psihologu ili psihoterapeutu.
Pacijent ne mora da čeka zakazanu kontrolu ako se pojave ozbiljne neželjene reakcije ili naglo pogoršanje psihičkog stanja. U tom slučaju lekar treba da proceni simptome bez odlaganja, a neposredna opasnost zahteva hitnu medicinsku pomoć.


